Zamjenska goriva

Hrvatska je potpisnica Sporazuma iz Kyota čime je preuzela obavezu smanjenja emisija stakleničkih plinova. Cementna industrija doprinosi smanjenju emisija ugljičnog dioksida zamjenom fosilnih goriva različitim vrstama zamjenskog goriva. Ujedno, od 1. siječnja 2013. godine industrijska postrojenja RH su uključena u EUETS – Sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Europske unije.

Zamjenska goriva su razne vrste obrađenog otpadnog materijala koji ostaje nakon što se iskoriste sve mogućnosti ponovne upotrebe ili reciklaže, a koja imaju određenu ogrjevnu vrijednost. Njihovom se upotrebom smanjuju ukupne emisije stakleničkih plinova jer se suspaljivanjem oslobađa količina CO₂ jednaka onoj koja bi nastala razgradnjom na odlagalištu.

Neke od vrsta zamjenskih goriva su:

otpadna ulja
otpadne gume
biomasa (rižine ljuske, drvna sječka, komina masline, koštano brašno, mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, ostaci od prerade papira,...)
otpadno drvo
gorivo iz otpada

Upotreba u cementnoj industriji

Sva zamjenska goriva, uključujući i ono proizvedeno iz otpada, moguće je zbog posebnosti tehnološkog procesa proizvodnje cementa sigurno suspaljivati u rotacijskoj peći. To znači da se cjelokupna masa goriva kao i pepelni ostatak apsorbiraju u klinker, poluproizvod u procesu proizvodnje cementa. Time se postižu dvije važne koristi: nema potrebe za dodatnim zbrinjavanjem pepela, a zbog iznimno visoke temperature u peći od 1.450 do 2.000 stupnjeva Celzijevih štetne supstance iz otpada poput teških metala stapaju se u molekularnu strukturu klinkera. Oni na taj način postaju inertni, odnosno imobilizirani, i nemoguće ih je ponovno aktivirati bilo kakvim mehaničkim djelovanjem pa tako niti isprati vodom.

Zbog svega navedenog, tvornice cementa idealne za sigurno korištenje obrađenog otpada kao zamjenskog goriva jer se na taj način smanjuje potreba za fosilnim gorivima kao i emisije stakleničkih plinova.

Svjetska praksa

Upotreba zamjenskih goriva u industriji nije novost; to su poznate europske i svjetske prakse još od sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Već tada je Njemačka počela koristiti gorivo iz otpada u cementnoj industriji u okviru koncepta održivog razvoja utemeljenog na industrijskoj ekologiji. Iako iskustva variraju među individualnim postrojenjima, proizvodnja cementa može sigurno zbrinuti značajne količine otpada kao goriva.

Cementna industrija ima značajnu ulogu u rješavanju problema gospodarenja otpadom u mnogim zemljama Zapada, a taj trend se ubrzano širi i na cijeli svijet. Danas se u svijetu uspješnima smatraju tvornice cementa koje su uspjele 70 posto potreba za energijom dobiti iz alternativnih izvora. Neke tvornice u svijetu u svojim planovima već predviđaju stopostotnu zamjenu fosilnih goriva zamjenskima, jer proces proizvodnje cementa ima jedinstvenu mogućnost da prevede mnoge ostatke na najsigurniji način u gotov proizvod.

U CEMEX grupi korištenje zamjenskih goriva kod nekih je članica doseglo udio od preko 70 posto u osnovnim gorivima. Najuspješnije u tome su Njemačka i Poljska; prosječni udio zamjenskih goriva u 2010. godini u njemačkim tvornicama u Rüdersdorfu i Kollenbachu bio je 74 posto, dok je u istom razdoblju prosječni udio zamjenskih goriva u CEMEX Poljskoj dosegnuo gotovo 70 posto, a u njihovoj tvornici u Chelmu čak 76 posto.